
- Saline di Sicciole - Valle del Dragogna
- S. Pietro dell’Amata - Villanova di Pirano - Padena
- Paugnano - Parco naturale: Il ciglione carsico - San Servolo
- San Sergio - Ospo - Covedo
- Momiano - Grisignana - Pietrapelosa - Il Quieto
- Bastia - Castagna - Parenzana
- Portole - Piemonte - Levade - Stridone
- Terme di Santo Stefano - Foresta di Montona - Visignano
- Grotte de Mramornica - Feštinsko kraljevstvo - Grotte de Baredine
- Limfjord - Kloštar - Kontija - Dvigrad
- Kanfanar - Bale - Palud - Vodnjan - Brioni - Fažana
- Svetvinčenat - Tinjan - Pićan - Gračišće
- Belaj - Šumber - Kožljak - Paz
- Čepićko polje - Kršan - Kastell von Boljun - Lupoglav
- Plomin - Quarner Bucht - Brseč
- Naturpark Učka - Mošćenice
Momjan - Grožnjan - Pietrapelosa - Mirna
Momjan
Danas razrušen i bršljanom obrastao kaštel teško može dočarati moć i bogatstvo života koje ga je obilježilo. Sagrađen je nad provalijom iznad rijeke Dragonje kao branič od neprijatelja, a tu je namjenu stoljećima izdržljivo opravdavao. Najznačajnije razdoblje njegova života je srednji vijek, kada je Istra podijeljena između akvilejskih patrijarha, Mlečana i Goričkih grofova te živi među njihovim konstantnim sukobima za prevlast.
Momjan se kao selo spominje već u 11. st. Prvotna branič-kula postala je kaštel u prvoj polovici 13. st. da bi uz obližnji Kostel štitila područje od piranskih pretenzija.
Momjanski vlasnici, obitelj Woscalca Devinskog i sinovi, bili su poznati po prevrtljivosti i iskazivanju pripadnosti ovisno o interesima. U tu se karakteristiku lijepo uklapala njihova nepresušna želja za političkim funkcijama pa su tako bili podestati u Piranu, Bujama, Poreču i Motovunu. Bili su poznati po sporovima i sukobima sa susjedima, i to najčešće oko posjeda, prevlasti i moći te su često ratovali i mijenjali strane između Goričkih grofova i akvilejskih patrijarha boreći se malo za jedne, malo za druge.
Gotovo ukleti grad stalno je mijenjao vlasnike, bio založen, vraćan, ali uvijek važan i spominjan. Istina, najčešće u darovnim ili nasljednim dokumentima. Upravo ovdje je nađen najstariji primjerak Istarskog razvoda preveden na talijanski.
Pojavom vatrenog oružja Momjan gubi značaj obrambene kule i postaje stražarnica. Iako prirodno zaštićen dubokom provalijom, koja ga razdvaja od platoa na kojem je nastalo selo, s nešto višeg brda sv. Maura postaje idealna topovska meta.
U 16. st. kupuje ga obitelj Rota. Temeljito uređuju kaštel dograđujući unutar bedema dvije luksuzne zgrade. Pomični drveni most preko provalije zamijenjen je lijepim kamenim, a ulaz je pregrađen i ukrašen grbom obitelji. Tada počinje minuciozan popis posjeda, poznat kao Momjanski katastik, da bi se vlasniku predočila sva pripadajuća mu dobra i prava. Sve do 19. st. kaštel je bio u rezidencijalnoj funkciji, da bi ga grofovi Rota prepustili zubu vremena, seleći se u udobniju palaču u selu. Osim palače, zanimljiva je i župna crkva sv. Mihovila iz 15. st. s izuzetno lijepom propovjedaonicom iz tog razdoblja.
Danas u Momjanu na slavnu prošlost podsjeća tek ruševina kaštela koji s pripadajućim kućama nazivaju donjim gradom. Okolno područje je bogato uređenim vinogradima koji na prisojnim stranama stvaraju krasne slike, odaju bogatstvo kraja i pečat vrijednih ljudi. Nekoliko sačuvanih mlinova i vodenica od nekadašnjih 60-ak na presušenom potoku svjedoče o bajkovitom području i priči ispletenoj uz istarske rijeke.
Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju